Može li se govoriti o vojnom sportskom pravu kao dijelu sportskog prava?

Autor: Saša Šegvić
Sprache: Englisch; Kroatisch; Serbisch
Veröffentlicht: 2011
Quelle: Directory of Open Access Journals: DOAJ Articles
Online Zugang: http://www.pravst.hr/zbornik.php?p=35&s=314
https://doaj.org/toc/0584-9063
https://doaj.org/toc/1847-0459
0584-9063
1847-0459
https://doaj.org/article/ddfd947ee23d474eb6617e1506d6c4eb
https://doaj.org/article/ddfd947ee23d474eb6617e1506d6c4eb
Erfassungsnummer: ftdoajarticles:oai:doaj.org/article:ddfd947ee23d474eb6617e1506d6c4eb

Zusammenfassung

Cijela vojna povijest ujedno je i povijest sporta i tjelovježbe. Za razliku od starog vijeka, i posebno antike, pa do modernog doba, suvremeni vojni sport kao da se danas nalazi u sivoj zoni. U društvenim okolnostima profesionalizacije sporta koji postaje visoko profitabilna djelatnost, i promijenjenoj ulozi vojske u postmodernom periodu, aktualizira se i problem tretmana vojnog sporta i njegove šire društvene uloge, pa se tako nameću i pitanja da li se može govoriti o suvremenom sportu u vojsci kao organiziranoj, natjecateljskoj aktivnosti, koja imaju svoja pravna pravila, i o vojnim sportašima kao sportašima koji se pripremaju i sudjeluju na sportskim natjecanjima, a ne o rekreativcima koji se sportom bave iz razonode u slobodno vrijeme ili na satovima tjelesne obuke? Takve rasprave u svojoj konačnici otvaraju i temeljno pitanje, budući da se posljednjih desetljeća počinje razvijati sportsko pravo kao zasebna pravna grana, da li se vojni sport može smatrati sportskom natjecateljskom aktivnošću, na način kako to reguliraju međunarodne sportske federacije u sastavu MOO, i nacionalna zakonodavstva, posebno u zakonima o sportu, te može li se o ukupnosti pravnih odnosa i pravnih pravila koja u njima nastaju, govoriti o vojnom sportskom pravu kao dijelu općeg (šireg) sportskog prava, odnosno kao grani sportskog prava.